Porodični dani, leni dani, dani za uživanje. Vreme klizi lagano, bez presije. Vazduh bistri misli, zelenilo odmara oči.
Zbrisati iz gradske vreve, izmestiti se iz sveopšte gungule, malo se vratiti u sebe. Osvrnutu, presabrati i napraviti presek.
Porodični dani, leni dani, dani za uživanje. Vreme klizi lagano, bez presije. Vazduh bistri misli, zelenilo odmara oči. Ovaj kratki odmor dolazi u pravi čas… Da se zbriše iz gradske vreve, da se čovek malo izmesti iz sveopšte gungule, da se malo vrati u sebe. Da se osvrne, presabere i napravi presek.
Bio je ovo čudan april. Probudio se svetao i sunčan, imao je najbolje namere pa nije računao na moguće oblake. Neobični dani za Jedan frajer i bidermajer. Dani suočavanja sa nekim paralelnim, virtuelnim svetom u kojem je sve dozvoljeno i sve moguće.
Dani kada se javljaju prijatelji, i novi i stari, i pružaju podršku. Dragoceni neki dani… Dani koje leči topli maj. I uskršnja atmosfera.
Radujem se trenucima egzaltiranosti kada „ubodem" jaje koje ima oštar vrh, a ni pozadina se ne da tako lako. Pobednički duh se budi uz poštovanje protivničkog „oružja". Ovo jajce, pored prvonosioca crvene čuvarkuće, obično čuvam do sledećeg Uskrsa, do novog okušaja sreće i snage.
Jaje je u nekim mitologijama bilo simbol sadržajnosti kosmosa, mnogi narodi su verovali da je iz njega nastao svemir. Kosmičko jaje.
U hrišćanstvu jaje simboliše vaskrsenje — naizgled beživotnu tvar iz koje se javlja novi život. Snaga skrivena u krhkoj ljusci.
Nešto mi se čini da svako od nas greje i nosi jedno malo jaje, naizgled krhko i lomljivo, ali puno života i radosti.
Uskrs vraća u bezbrižnost, nametljivo se razmeće smehom i grajom, vaskrsava dobre energije. Boji život u pastelne boje. Poziva na kreativnost, na doručak u travi, na ćakulanje sa najbližima. Zaista dragoceni i razneženi dani. Osnaženi porodičnim duhom, prijateljskim kafama pored reke, podsećanjem na jezgrovitost odnosa.
Rađa se i vaskrsava iznova i iznova poput individualnog mikrokosmosa. Obnavlja se čak i kad mislimo da je slomljeno.
Ne treba da se bojimo za njegov opstanak. Krpimo ga jer je pipavo, nežno i osetljivo — ali u njemu se uvek krije nova snaga i novi život koji čeka da se rodi.
U bašti miriše trava, prvi božuri cvetaju, doba nežnosti je počelo.
Srećan nam Uskrs!