Tri čina jedne ljubavi: Beč, džamija Sultan Murat II i crnogorski planinski vrhovi
Onog trena kada sam spazila fotografije sa ovog venčanja, bilo mi je jasno da se radi o posebnoj vrsti originalnosti i idejama koje nije tako lako realizovati. Većina mladenaca danas beži od svojih običaja i tradicije, verovatno njima prezasićena.
Ali Eli i Semir su odlučili da ih modernizuju i iznesu u jednom novom duhu sadašnjice. Odmah sam kontaktirala Eli jer sam umirala od želje da saznam kakvo je značenje svih tih običaja i kako su se njih dvoje odlučili na jedno moderno islamsko venčanje.
Zatekla sam je u Londonu i jedva dočekala da mi ispriča pojedinosti koje se tiču ovako neobičnog venčanja.
Prvo poglavlje
Kako ste se vas dvoje upoznali i zašto ste odlučili da vaše venčanje bude baš u Rožajima?
Upoznali smo se preko zajedničkog društva prije dvije godine u Rožajama. Odlučili smo se napravit vjenčanje u Rožajama jer to je rodno mjesto naših očeva, mjesto gdje smo se upoznali i zaljubili, mjesto koje je posebno baš zbog svog prirodnog bogatstva.
Kakav ste koncept zamislili? Jeste li imali jasnu predstavu kako želite da vaše venčanje izgleda?
To je bila organizacija koja je trajala skoro godinu dana. Od razmišljanja o lokaciji do selekcije svih detalja. A ideje su se stvarale putem... Nismo imali sve jasno spočetka, ali jasno nam je bilo da želimo organizirati nešto posebno i iznenađujuće za naše društvo i cijeli region.
Oboje smo se u životu stalno trudili ka najvišim vrhovima, tako da smo tu istu motivaciju primjenili i u ovom činu.
Naše venčanje je imalo tri čina: općinsko u Beču, tradicionalno u džamiji, i velika fešta sa 500 ljudi!
EliImali smo oboje puno ideja i želja tako da nismo sve uspjeli uklopiti u jedan dan, i tako smo se odlučili napravit tri veselja... Zašto ne?! Duže smo se družili, zabavljali i uživali u tim najljepšim trenucima života.
Želili smo ubaciti dosta naših bošnjačkih tradicija, kao i modernih običaja sa raznih strana svijeta.
Drugo poglavlje
Šta su ti i mladoženja nosili? Da li je tvoj suprug nosio tradicionalnu nošnju?
Semir je nosio autentičnu tradicionalnu bošnjačko-sandžačku gradsku ljetnju nošnju koja se nosila u ovim krajevima. Danas te nošnje koriste u folklornom ansamblu KUD „Vrelo Ibra" koji je isto bio jedna posebna tačka u našem programu vjenčanja.
Djelovi te odjeće su pantalone, tj. muške sandžačke šalvare, prsluk ili džamadan, pojas, široka košulja i fes na glavi. Kao član lovačke porodice, imao je lovačke puške!
Ti si imala dugu haljinu i divan ukras na glavi. Da li je tvoj stajling deo stilizovane tradicionalne muslimanske ženske odeće?
Ja sam nosila haljinu koja se u arapskom svijetu zove Jalabiya — tradicionalna muslimanska haljina za svečane prilike. Ova Jalabiya bila je specijalno napravljena za mene sa našim imenima napisanim na marami koju sam nosila na glavi. A po haljini su bile ispisane verse arapskih ljubavnih poezija.
Oko te haljine je moja kuma sa dizajnerima iz Jordana dugo radila da bi ispala perfektna i čak je specijalno otišla po nju u Jordan! Naušnice su također stigle iz Jordana i na njima piše Mashallah — to je kod muslimana izraz koji je u vezi sa pozitivnim događanjima.
Papuče su bile ručna izrada iz Sarajeva koje sam dobila kao poklon od jedne od mojih džamijskih kuma, Amile.
A nakit na glavi je jedan antique komad iz Indije koji sam uspjela pronaći na londonskom Portobello Market-u na Notting Hill-u.
Haljina sa stihovima arapske ljubavne poezije, nakit iz Indije, papuče iz Sarajeva — svaki detalj priča svoju priču
Mešavina Istoka i ZapadaTreće poglavlje
Kojim obredima se dvoje ljudi uvodi u brak u muslimanskoj tradiciji? Kako teče čin venčanja u džamiji?
Pošto smo htijeli da i šerijatsko vjenčanje obiležimo na poseban način, a uz to smo i imali goste sa raznih strana, odlučili smo da uradimo nešto posebno i pokažemo neke tradicionalne običaje. Želili smo da se pokaže malo ponosa i da se prida značaja našim starim običajima koji se, nažalost, lagano gube u ovom modernom svijetu i dobu.
Petak je u Rožajama pijačni dan i tada je grad uglavnom pun ljudi. S toga da nismo htijeli da to prođe nezapaženo, primjenili smo običaj koji je postojao decenijama prije nas, a to je da od naših kuća do centralne glavne džamije u gradu Sultan Murat II pješačimo u tim autentičnim nošnjama.
Semir i njegov rođak Faris u bošnjačkim nošnjama, i njegove dvije rodjake Anisa i Suada isto tako u tradicionalnim nošnjama su bili na čelu kolone koju su činjeli njegova bližnja familija i prijatelji koji su krenuli od njegove kuće malo prije nas da bi nas dočekali ispred džamije.
Kupili smo začuđene poglede velikog broja ljudi koji nisu znali o čemu se radi. Očito, njihovo oduševljenje bilo je neizbježno.
Eli o povorci kroz grad
Isto tako i ja sa svojim kumama na čelu kolone moje familije i prijatelja smo prošli gradskim trgom. Semir nas je čekao na ulazu gdje smo se i pozdravili i počeli ulaziti u džamiju.
Pošto smo imali i goste koji nisu pripadali islamu i nikada nisu bili u džamiji, morali smo ih uputiti na neka pravila kao što su da djevojke i žene moraju imati marame na glavi, kao i to da su im haljine duge, dok svi moraju izuti svoju obuću pri ulasku.
Kada smo Semir i ja ulazili, rečeno nam je da prvo moramo zakoračiti desnom nogom unutra i izgovoriti Bismile. Džamija je renovirana u poslednjih nekoliko godina i izgledala je prelijepo — cijela unutrašnjost je obložena keramikom u orijentalnom stilu sa raznim dovama na arapskom pismu u kombinaciji sa drvenim rezbarenim detaljima.
Mogu vam reći da je djelovalo kao da sve prisutne ostavlja bez daha i puni oduševljenjem.
Hodža nas je već čekao unutra i rekao nam da svi prisutni zauzmu svoja mjesta, tako da su svi posijedali na tepih koji je isto tako bio u orijentalnom stilu sa označenim mjestima za molitvu.
U prvom safu (redu) ispred hodže sjedeli smo Semir i ja, a odmah do nas i naši šerijatski svjedoci. Sa Semirove strane je bio Faris, a sa moje Dida i Amila. Pošto sam ja izabrala da mi svjedoci budu djevojke, onda su morale biti njih dvije.
Hodža je počeo sa dovom, a potom nas sve upoznao sa cijelim protokolom i pravilima, među kojima je i kako odrediti Mehr — novčanu nadoknadu koju muž mora dati supruzi ako dođe do razvoda.
Hodža nas je prvo pitao da li možemo izgovoriti po jednu dovu koja potvrđuje našu pripadnost islamu tako da smo nas dvoje na arapskom jeziku izučili dovu Shehade.
Onda je slijedilo pitanje ima li neka smijetnja da bismo stupili u brak, da bi onda hodža nastavio sa cijelim protokolom i upoznavanjem sa bračnim obavezama. Na kraju nas je pitao da li pristajemo na brak i bračne obaveze na šta smo mi rekli to sudbonosno DA i potpisali vjenčani list.
Potom je hodža naglas čitao dove iz Kurana na arapskom jeziku da bi naš brak bio valjan na šta smo svi prisutni podigli ruke jer je to dio molitve i potom završili sa El Fatihom i zvanično bili u vjerskom braku.
Hodža nam je priznao da je ovo bilo najljepše i najorganizovanije šerijatsko vjenčanje koje je uradio.
Priznanje hodže
Četvrto poglavlje
Odakle vam ideja za photo session u nošnjama na obroncima rožajskih planina?
Ideje za slikavanje u tradicionalnim nošnjama i mjestima sa starinskim rekvizitima od naših prabaka i djedova se stvorila iz raznih razgovora između Semira i mene, kao i od našeg društva. A naš fotograf, Nikola Radulović iz Beograda, je to stvarno vrhunski odradio.
Mjesto tog slikavanja je na jednom od najljepših rožajskih livada sa pogledom na planine i bogate šume našeg grada. Budući da mi je muž alpinista, bilo je jasno da će fotografiranje biti sa pogledom na njegove najdraže planine.
Koliko boja, koliko radosti, koliko života! Treba imati mnogo strpljenja za ovakav inventivni poduhvat, mnogo znanja i radoznalosti. Beskrajno se zahvaljujem Eli na ovoj, mogu slobodno reći, mini-etnografskoj studiji, na uvođenju u jedan zanimljiv orijentalni svet i na detaljnim opisima islamskog venčanja.
Eli i Semir su svoje venčanje obogatili mirisom Istoka, floralnim ornamentima i crnogorskim predelima. Ona je u njihovu ljubav unela plavetnilo Jadrana, a on krševitost rožajskih planina. Obilazeći svet uzduž i popreko, shvatili su da njihova jedinstvenost leži u onome što zaista jesu i nose u sebi.
Velika internacionalna žurka sa gostima iz celog sveta koji dolaze u Rožaje da proslave ljubav ovih divnih i kreativnih ljudi.
Popeli su svoju ljubav na crnogorske vrhove, dali joj orijentalni šmek i silno se zabavili.
Do čitanja... Vaša Ivy M2